Šta se, ustvari, dešava u svijetu? Svjedoci smo najveće turbulencije ikad viđene u našoj modernoj istoriji.
Sve biva razotkriveno, razgolićeno, korumpiranost svjetskih razmjera se pokazuje i otkriva, javljaju se pokreti protesta i bunta pozivajući na promjene, na rušenje starog, na uvođenje ljudskosti u naše živote, dešava se poziv na ljubav.
Sve ovo što nam se dešava predstavlja vrhunac dešavanja u Eri Vodolije, koja je započela još šezdesetih godina, a koju su tadašnji hipici shvatili kao slobodu izražaja ljubavi i slobodu u seksualnom izražavanju (ovo je trebalo biti shvaćeno kao unutrašnja sloboda, a ne vanjska, stoga se pokret nije ni održao).
Era Vodolije, u svojoj suštini, nagovještava nam dolazak ženskog principa, odnosno preuzimanje vladavine ženskog principa na Zemlji.
Ona označava konačni kraj i krah vladavine muškog principa, koji se pokazao potpuno krutim i neosjetljivim za senzibilnost ženskog principa; koji je, umjesto balansa, izazvao opšti disbalans u Prirodi i svim njenim bićima.
Sadašnja era, koja polako ostaje iza nas, bila je era protivna svemu s obilježjem ženskoga u životu.
Sve što je predstavljalo puls i živu žensku vibraciju, utiralo se, negiralo se, suzbijalo se, vršio se progon tog principa kroz politiku, nauku, religiju.
Ovaj princip vladavine potpuno je suprotan životu, on je čak, možemo sa sigurnošću reći, protiv života jer izrabljuje prirodu, majku Zemlju i njene resurse, ubija život na njoj, ubija druga živa bića, truje i sebe i njih, ponaša se bahato, jednom rječju – isključivo egoistički i samo za svoju korist. Stoga mora doći kraj. Neminovno uvijek dođe kraj svemu što samo u sebi nije u balansu. A naša planeta Zemlja već odavno je izvan balansa.
Priroda je prvo dala šansu čovjeku kao svojoj najsavršenijoj kreaciji da ovo ispravi, ali ako su ljudi nesvjesni svoga stanja, ako sami ne žele da ponovo vrate i uspostave balans u sebi i na planeti, tada to čini druga sila – Majka Priroda.
Ona preuzma stvar u svoje ruke. Prvo to čini nježno – milom, kao što se i svaka majka odnosi prema vlastitom djetetu.
Ukazuje mu na njegove greške, na neminovnost promjene stavova, na neophodnost njegovanja života, a ne njegovog utiranja i ubijanja. Majka Priroda je uvijek jača od čovjeka, uvijek je snažnija od života koji je sama stvorila.
Ona upravlja ovom planetom kroz djelovanje svih bića koje je ONA stvorila. Ovo uključuje i čovjeka. Ona je organizam koji u sebi sadrži sve nas, sva planetarna bića.
A organizmu je uvijek na prvom mjestu dobrobit cjeline, a ne pojedinca, i pojedinačnih grupa. Biljke i životinje se po svojoj prirodi automatski pokoravaju volji Majke.
Čovjek je jedino biće koje ima slobodu volje. On ima dva aspekta u sebi – prirodni i egoični. On može odlučiti, posredstvom svoje volje, koji od ova dva aspekta će biti njegov gospodar – ego ili Majka Priroda.
A Majka, velikodušna kako samo Majka može biti, pustila je čovjeku već milenijumima na volju.
Pustila mu je da iskusi kako je to slijediti pogrešnog vladara. Pustila ga je svjesno, ali je za granicu postavila Eru Vodolije. Majka uvijek postavi široku granicu.
Ona je znala da, kada za to dođe vrijeme, čovjek će morati donijeti konačnu odluku – da li je uz Majku ili želi da se potpuno odvoji od nje. Ona sada poziva. Kucnuo je taj čas.
Majka Priroda sada želi da preuzme vladavinu nad čovjekom kako bi spasila sebe, organizam, planetu Zemlju.
Čovjekovi interesi sada više nisu važni. On se mora potčiniti Prirodi jer njen opstanak je važniji. Majka uvijek može roditi novu djecu, to je neosporno.
Dakle, svako ljudsko biće u ovom svom životnom vijeku, dobija poziv od Majke Prirode da se potčini njenoj volji, da joj POMOGNE da opstane.
Poziv dolazi u obliku potrebe za promjenom stavova, načinom života i razmišljanja, prihvatanja ženskog, nježnog, principa, ugrađivanja tog principa u sebi, prepuštanja vibraciji života, slavljenje života, a ne suprotno, njegovo uništavanje.
Stoga smo trenutno svjedoci mnogobrojnim pokretima za zaštitu životinja, za prelazak na vegetarijansku ishranu, za korištenje alternativnih izvora energije.
Svi ovi judi su se, na svoj način, odazvali pozivu svoje Majke Prirode. Ali, najvažniji način jeste onaj unutrašnji.
Kada osoba u sebi ugradi ženski princip, to je moćnije nego bilo kakav vanjski protest. Jer putem ovog principa Majka sebe direktno iscjeljuje, koristi tebe kao svoju zdravu ćeliju koja će iscijeliti druge ćelije u svom okruženju.
Ovaj poziv je trenutno pogotovo upućen ženama. Majka priroda ih zove da se probude i da prihvate svoju ženstvenost koju su bile prisiljene milenijumima gušiti i odbacivati.
Pritisak je veliki. Toliki da mnoge žene oboljevaju su prostavljajući se pozivu, odbacujući promjenu, odbacujući svoju žensku prirodu, odbacujući bezuvjetno ljubav prema sebi. Ovdje je ključ svega, jer Majka predstavlja princip bezuvjetne ljubavi.
A on počinje s nama, u nama. Majka Priroda je sada u žurbi, nema više puno vremena za oporavak, dakle – ili si s njom ili ne. Živi ili umri. Zvuči okrutno, ali prisjetimo se, ko je započeo okutnost prema njoj?
Ona će, ako to bude potrebno, uništiti sav život na Planeti koji ne služi većem dobru, koji ne služi njenom organizmu.
Ćelije raka u njoj samoj koje odbijaju da se promijene, da se same iscijele, moraju izumrijeti. Ovo je kosmički zakon Prirode. Veći od svih živih bića na planeti, veći od sićušnog čovjeka i njegovog ogromnog egoa.
A izbor je uvijek tvoj. Imaš slobodnu volju. Odaberi – ili si za ili protiv svoje Majke. Živi ili umri – i bukvalno i simbolički!
Piše: Belma Ridžal Cappelle